Tolteci vjeruju u bice koje zovu orao. Ono je neizmjerno mracno, neizmjerno veliko, a kroz njega mjestimicno prolazi svjetlo, u bljeskovima.
Zovu ga orao jer ima krila, crno tijelo i svjetleca prsa. Orao u sebi sadrzava sve, obuhvaca u sebi svu ljepotu ljudskogi sve divljastvo i ruznocu koja nije izvorno ljudska. Orao je najcrnja moguca masa koja postoji. Nije ljudsko bice i nepoznaje sazaljenje. Orao prozdire energiju koja umire jer se njome hrani, poput gigantskog magneta izvlaci vitalnu energiju iz svijeta.To je ono sto kaze Don Juan. Ali on i ostali jesu carobnjaci. Oni zive ono sto je za mene metafora.
Jedini nacin da se pobjegne je da se zivi na vrscima prstiju, zadrzavajuci dah.
Kad smo spremni napustiti ovaj svijet, moramo orlu nesto ponuditi, neku zrtvu, osobnu zrtvu.
Ta ponuda se naziva licna rekapitulacija.
2 comentarios:
Hej uredi ovaj tekst, ne vide se jugoslavenska slova. Umjesto njih imas sifre i kvadratice.. :P
Jesi li primjetila da nekima nije ni dopušteno da žive drugačije, nego da žive na vršcima prstiju i zadržavaju dah? Tu i tamo daju nekome poljubac. :)
Publicar un comentario