miércoles, 31 de diciembre de 2008

Cetvrti neprijatelj

Tada ce covek vec biti pri kraju svog putovanja za znanjem,
i sad ce, gotovo bez ikakva upozorenja, naici na svog poslednjeg neprijatelja:
Starost!
Taj neprijatelj je najsuroviji, jedini koga nece moci potpuno da porazi,
nego samo da ga odbije od sebe.
To je vreme kad covek vise nema straha, nema ni nestrpljive jasnoce duha-
vreme kad vlada svom svojom moci, ali isto tako i vreme kada oseca neodoljivu zelju za odmorom.
Ako sasvim popisti toj svojoj zelji da legne i da zaboravi, ako sam sebe smiruje u umoru,
izgubice poslednju rundu, i neprijatelj ce od njega naciniti starca slabica.
Njegova zelja da se povuce nadvladala je tada njegovu jasnocu, moc i znanje.
Ali ako se covek oslobodi umora i zivi dokle mu je sudjeno, onda se moze nazvati covekom od znanja, pa makar i za veoma kratko vreme kad mu podje za rukom da pobedi svog poslednjeg,
nepobedivog neprijatelja.
Taj trenutak jasnoce, moci i znanja dovoljan je."
Don Juan

martes, 30 de diciembre de 2008

Sveta Vatra

~Svetlost svete vatre ~
pre suocavanja sa cetvrtim neprijateljem

Treci neprijatelj

Moc je njjaci neprijatelj. I, naravno, najlakse je popustiti joj; taj covek je, ipak, zaista nepobediv.
On zapoveda; pocinje tim sto se izlaze rizicima koje je prethodno procenio, i zavrsava postavljajuci svoja pravila, zato sto je gospodar.
Covek u toj fazi gotovo i ne primecuje da mu se taj treci neprijatelj tako priblizio. I odjednom ce sigurno izgubiti bitku, a da to sam ne zna.
Njegov neprijatelj je vec od njega nacinio surova, cudljiva coveka. No, nikada nece izgubiti jasnocu i moc. Covek koga je moc pobedila umrece a da nije stvarno naucio njom da upravlja. Moc samo otezava njegovu sudbinu. Takav covek ne vlada sobom niti zna kad i kako treba da iskoristi svoju moc.
Poraz u borbi sa bilo kojim od tih neprijatelja je konacan. Kada ga jedan od tih neprijatelja nadjaca, covek tu vise nista ne moze uciniti. Kad covek tu jednom poklekne, gotov je.
Covek je pobedjen samo onda kada vise i ne pokusava da se odupre, i kad se prepusti jacem od sebe.
'Ako se preda strahu, nikada ga nece pobediti, jer ce uzmicati od ucenja i nece vise nikada ni pokusati da uci. Ali ako godinama pokusava da uci, iako u strahu, pobedice ga jednog dana zato sto mu se nikad nije stvarno predao.
Moc se mora svesno izazivati. Mora doci do saznanja da moc koju je prividno osvojio u stvari nikada nije njegova. Ne sme nikad da se opusti, zaostane, i mora pazljivo i posteno da postupa sa svim sto je naucio. Ako moze da uvidi da su jasnoca i moc, u slucaju da nije sam sobom ovladao, gori od njegovih gresaka, stici ce do stupnja na kome sve moze da drzi u svojoj ruci.
Tada ce znati kada i kako treba da se sluzi moci. I tako je sad pobedio svog treceg neprijatelja.
~Don Juan~

lunes, 29 de diciembre de 2008

Drugi Neprijatelj

"I tako je naisao na svog drugog neprijatlja: Jasnocu! Ta bistrina duha, koju je tako tesko postici, razgoni strah, ali u isti mah i okrepljuje!
Ona coveku ne dopusta da posumnja u sebe. Daje mu sigurnost da moze uciniti sve sto mu se prohte, jer sve skroz jasno vidi. I on je hrabar, zato sto mu je sve jasno, i ni pred cim ne preza, jer mu je sve jasno. Ali sve je to greska: to je kao nesto nepotpuno. Ako covek popusti toj svojoj toboznjoj moci, podlegao je drugom neprijatelju i gresice u ucenju.
Prenaglice onda kad treba da je strpljiv, ili ce biti strpljiv kad treba da pozuri.
I bice nespretan u ucenju sve dok ne postane nesposoban da bilo sta vise nauci.
Njegov drugi neprijatelj onesposobio ga je da pokusa i postane covek od znanja; covek umesto toga moze postati bucan ratnik, ili budalina. Ali jasnoca koju je tako skupo platio nikad se vise nece zamraciti niti ce preci u strah. Njemu ce do kraja zivota sve biti jasno ali on vise nece uciti, niti ce ceznuti za bilo cim.
Mora da ucini ono sto je ucinio sa strahom: mora da odoli jasnoci i mora je koristiti samo zato da vidi, a onda mora strpljivo da ceka i odmerava pre nego sto krene dalje; mora, pre svega, da misli, a jasnoca mu je bezmalo greska.
I doci ce trenutak kad ce shvatiti da je ta jasnoca bila samo jedna tacka pred njegovim ocima.
I tako ce pobediti svog drugog neprijatelja i stici ce dotle gde mu nista vise ne moze nauditi.
To nece biti greska. Nece to vise biti tacka pred njegovim ocima. Bice to prava moc.
Tada ce znati da je najzad stekao moc za kojom je vec tako dugo trcao. Moze s njom ciniti sto god bude zeleo. Moze da zapoveda svom savezniku. Njegova zelja je zakon. On vidi sve sto postoji oko njega.
"Ucenje Don Juana"- Carlos Castaneda

domingo, 28 de diciembre de 2008

Prvi neprijatelj

Kada covek pocne da uci, jos mu krajnji cilj nije sasvim jasan. Svrha mu je nesigurna, namera neodredjena. Ocekuje nagrade koje nikad nece videti, jer nista ne zna o teskocama na koje ce naici u toku ucenja.
"Polako pocinje da uci, prvo malo po malo, a onda u velikim odeljcima. I ubrzo se njegove misli sukobljavaju.
To sto uci nikada nije ono sto je zamisljao, ili video u masti, i zato pocinje da se plasi. Ucenje nikada nije ono sto covek ocekuje.
Svaki korak u ucenju donosi nov zadatak, a strah koji coveka obuzima pocinje nemilosredno, neumitno da raste. Njegov cilj postaje borbeno popriste.
I tako je naisao na svog prvog prirodnog neprijatelja: Strah! Uzasan neprijatelj - podmukao, tesko ga je savladati. On ostaje skriven na svakom zaokretu puta, sunja se i ceka. A ako covek, preplasen pred njim, pobegne, njegov neprijatelj okoncace njegovo traganje."
Nikada nece nauciti to sto treba. Nikad nece postti covek od znanja. Bice mozda, siledjija ili bezopasan, uplasen covek; u svakom slucaju, bice porazen. Njegov prvi neprijatelj dokrajcice njegove zelje.
Ne sme da pobegne. Mora da odoli strahu i mora uprkos njemu da nacini sledeci korak u ucenju, pa posle jos jedan. Mora biti pun straha, ali ne sme da stane. To je pravilo.
A doci ce cas kad ce njegov prvi neprijatelj uzmaci. Covek pocne da stice samopouzdanje.
Namera mu postaje cvrsca. Ucenje vise nije zadatak koji mu zadaje strah.
Kad kucne taj radosni cas, covek moze bez oklevanja reci da je savladao svog prvog prirodnog neprijatelja.
Kad covek jednom pobedi strah, slobodan je dogod zivi, jer je umesto straha
stekao jasnocu-bistrinu duha koja potire strah.
Tada covek vec zna sta zeli; zna kako da zadovolji te zelje.
Moze da predvidi sledece korake u ucenju, i sve mu je kristalno jasno.
Covek oseca da nista nije skriveno.
Don Juan