miércoles, 30 de diciembre de 2009

jueves, 24 de diciembre de 2009

Dar trenutka



""Udariš ga šutneš ga, ne opire se,
predaje se. Povija se, prilagodi se.
Onda se vrati u uspravan položaj.

Nije u konfliktu sa sobom.
Nije u konfliktu sa okolinom.
Gospodar je trenutka.""

martes, 22 de diciembre de 2009

Prajnaparamita Hridaya Sutra


arya-avalokitesvaro bodhisattvo gambhiram prajnaparamitacaryam caramano
vyavalokayati sma: panca-skandhas tams ca svabhavasunyan pasyati sma

iha sariputra rupam sunyata sunyataiva rupam, rupan na prithak sunyata
sunyataya na prithag rupam, yad rupam sa sunyata ya sunyata tad rupam;
evam eva vedana-samjna-samskara-vijnanam.

iha sariputra sarva-dharmah sunyata-laksala, anutpanna aniruddha, amala
avimala, anuna aparipurnah.

tasmac Sariputra sunyatayam na rupam na vedana na samjna na samskarah
na vijnanam. na caksuh-srotra-ghrana-jihva-kaya-manamsi. na
rupa-sabda-gandha-rasa-sprastavya-dharmah. na caksur-dhatur yavan na
manovijnana-dhatuh. na-avidya na-avidya-ksayo yavan na jaramaranam na
jara-marana-ksayo. na duhkha-samudaya-nirodha-marga. na jnanam, na
praptir na-apraptih.

tasmac Sariputra apraptitvad bodhisattvasya prajnaparamitam asritya
vibaraty acittavaranah. cittavarana-nastitvad atrasto
viparyasa-ati-kranto nistha-nirvana-praptah.

tryadhva-vyavasthitah sarva-buddhah prajnaparamitam asritya-anut-taram
samyaksambodhim abhisambuddhah.

tasmaj jnatavyam: prajnaparamita maha-mantro mahavidya-mantro
'nuttara-mantro samasama-mantrah, sarva-duhkha-prasamanah, satyam
amithyatvat. prajnaparamitayam ukto mantrah. tadyatha:

gate gate paragate parasamgate bodhi svah

Om Namah Shivaya


ॐ नम: शिवाय:
Aum Bhur Bhuvah Swaha
Aum Tadpurushaaya Vidvamahe,
Mahadevaaya Dheemahi
Tanno Rudra Prachodayaat.

Om mani padme hum


ॐ मणि पद्मे हूँ
Om mani padme hum ॐ मणि पद्मे हूँ
Om mani padme hum ॐ मणि पद्मे हूँ
Om mani padme hum ॐ मणि पद्मे हूँ
Om mani padme hum ॐ मणि पद्मे हूँ
Om mani padme hum ॐ मणि पद्मे हूँ
Om mani padme hum ॐ मणि पद्मे हूँ
Om mani padme hum ॐ मणि पद्मे हूँ

martes, 15 de diciembre de 2009

Ucenik



U Radu na Sebi….
»Ucenik« je stanje uma….
otvorenost, spremnost za nova iskustva
Takav um uci od svega i od svih.
On u bilo kojoj situaciji zna da je sve sto ga okruzuje,
samo odraz njegove unutrasnjosti i skrivenih mehanizama.
Zato uci i zato je sposoban da ih vidi i razume.
Zato se i kaze:
Kada je ucenik spreman, ucitelj se pojavljuje....

U jednom stadijumu razvoja svesti,
neophodan je fizicki susret
sa nekim ko je prosao "put ka Sebi"
Majstor sobom Svedoci rad na Sebi i to je ucenje,
Bez nekoga ko nema spreman i otvoren um,
On se ne moze "videti".

viernes, 11 de diciembre de 2009

Majstor



"ON je lukav kao lisica,
brz i ostar kao zmija
jak kao medvjed ili lav

i sve to u sekundi odbaci
i pokaze se kao zec
hahahahahaha"



„Kada je učenik spreman, Majstor se sam pojavi"; Indijska mudrost

Majstor – Učenik ! Nemoguće je razdvojiti ovu vezu,
jer jedan bez drugog ne postoje.
Spaja ih neprekinuta nit sudbine, života, znanja...

Ako ne podučava – Majstor ne može biti Majstor.
Ako ne uči – Učenik ne može biti Učenik.
Ako se među njima prekine odnos – taj Majstor nije bio njegov Majstor,
i taj učenik nije bio njegov Učenik.

jueves, 10 de diciembre de 2009

Kreativnost


Ekspresivna kreativnost – je primarna koja se manifestuje kao slobodno, spontano variranje. Karakteristična je za decu. Ovde je kvalitet manje važan , nema određenog cilja, niti plana rada, nema korelacija, radi se na principu prvog poteza. Zloupotreba ove, ekspresivne kreativnosti vodi vulgarizaciji umetnosti.

Produktivna kreativnost – je viši nivo stvaralaštva , gde je proizvod formiran sa većom veštinom i tehnikom. Tu ve ć postoji ograničavanje proizvoljnosti i kontrola slobodne volje jer se radi po planu i sa određenim ciljem. Ljudi koji su na ovaj način kreativni, koji su vrlo vešti , sa razvijenom i usavršenom tehnikom, obično su i vrlo produktivni. Otuda i sam naziv.

Inovativna kreativnost
– karakteriše je dosetljivost u rukovanju i kombinovanju materijala, tehnika i metoda, kao i fleksibilnost opažanja . Ovde najčešće imamo novu upotrebu starih znanja i postojećih stvari. Znači , nagomilano znanje i dobra moć opažanja , uz dosetljivost u primeni već postojećeg mogu da dovedu do ovog oblika kreativnosti.

Inventivno stvaralastvo – je vrhunsko, jer se bazira na kontinuitetu razvoja. Ona dolazi do potpunog i sveobuhvatnog razumevanja osnovnih principa iz neke oblasti. Potom, uz sadejstvo ostalih oblika kreativnosti modifikuje ove osnovne principe, razvija ih i produbljuje.

Emergentna kreativnost – jeste vrhunska, revolucionarna kreativnost koja je sposobna da prevaziđe stare i formuliše sasvim nove, dublje i sveobuhvatnije principe. Ovaj oblik može da, u većoj ili manjoj meri, sadrži sve ostale oblike nadarenosti, ali i ne mora, kada govorimo o vizionarstvu ili intuiciji.

Iz datog pregleda je jasno da nije svaka kreativnost ista i da postoje bitne razlike kako u samom procesu, sadejstvu osobina i sposobnosti, tako i u rezultatu.
Idući od jednog do drugog nivoa svaki prethodni je sadržan u sledećem , a svaki sledeći uključuje snažnije intelektualne i konativne faktore.
U tom smislu se može shvatiti da je kreativnost u nekom vidu svojstvena svakom
čoveku i da se, kao i inteligencija, normalno distribuira.

Ali visoka, emergentna kreativnost može biti svojstvena samo izuzetnim ličnostima . Ovakve ličnosti imaju izuzetan sklop sposobnosti i izuzetan sklop osobina i crta ličnosti . Ovakve ličnosti u određenim okolnostima (ne u vakumu i ni iz čega) mogu da stvore nešto novo od šireg društvenog značaja . Ovom poslednjom odredbom eliminišemo niži nivo kreativnosti koji se sreće kod sve dece i kod većine ljudi sposobnih da kreiraju nešto relativno novo i od manjeg i užeg značaja – za dati trenutak, kada se rešava bilo koja teškoća , problem ili sl.

Najveći problem i nesporazumi u praksi vezani su za pojam “ značajan ”. Neka kreacija tek posle nekoliko hiljada godina može postati značajna . Recimo, još su stari Grci kreirali pojam atoma, a on je značajan , tek danas, posle 2 hiljade godina.”
Prof. Vladislav Panic

lunes, 7 de diciembre de 2009

Rad na Sebi


Rad na sebi podrazumeva prakticnu primenu informacija o radu.
Postoji puno informacija koje ne sadrze u sebi energiju dozivljenog prakticnog iskustva.
Ako je teorija samo prenesena recima ostaju samo slova na papiru.
Zbog toga nemaju nikakvu moc i ne mogu pokrenuti niti dotaknu dubinu, vec ostaju na misaonom planu kao energija koja je nepotrebna i koja uspavljuje.
Takva vrsta energije podrzava mentalnu lenjost.
Procitati nesto i imati osecaj da razumemo takodje moze trajati godinama, uglavnom,
kod mnogih ljudi i ceo zivot. Tada imamo licnost, kao teret ega koji je umisljen i pun teorije koja niti njemu niti drugima ne koristi. Jedino sto emituje je uspavana licnost koja je ima smisao da potrebno vreme odrzi bice u stanju spavanja. Takva licnost uspavljuje i druge. Ovo je slucaj ako licnost treba da se oformi, medjutim ako se treba osloboditi licnosti tada je neophodan praktican rad koji teoriju pretvara u jednu novu vrstu energije koju zovemo ZNANJE.
Lenjost koju ljudi imaju je mentalna bolest ili debilnost. Mnogi se pronalaze u podrzavanju ljudi koji stoje iza svog znanja, mnogi citiraju Nisargaddatu…ili Tollea stavljajuci sebe time na nivo nekoga da moze prepoznati znanje.
Da li je moguce da ja ako ne radim prakticno, mogu da upucujem druge i ukazujem im na ispravnu i istinitu praksu i znanje?
Nije moguce. Ovi ljudi su samo kradljivci energije.
Ako radis, automatski vidis da li neko teoretise. Sasvim je drugacija energija. To se lako moze proveriti. Praksom i samo praksom.

Radom na sebi osvestavamo mentalno emotivne mehanizmime.
Sto ih vise osvestavamo to se vise vidi nivo gde je ljudima zarobljena paznja. Misaoni plan. Ljudi bukvalno jedno govore a sasvim deseto rade. Kada se to stvarno vidi, potrebna je velika snaga da bi se izdrzalo i podnelo. Taj rascep izmedju jednog i drugog nivoa zivota je katastrofalan. Ljudi to ne vide jer je mentalna ubedjenost toliko kolektivna i jaka da nemaju smelosti biti izvan .
Sa vremenom javi se jasnoca da je rad suprotan pravac od pravca u kom su ljudi usmereni.
Sve vrednosti u radu postaju mane. To se samo na svojoj kozi moze doziveti. Svakodnevni um to ne moze da shvati.
Postoji tacka u radu na sebi gde vise nema povratka nazad. To je mesto kada si zavrsio svoj zivot iluzija i moras da radis. Ako i jednog trenutka odustanes bukvalno ce se nesto srusiti na tebe i u momentu si zavrsio sa boravkom na ovoj fizickoj razini.
Tada mozes da izaberes zivot ili smrt. Nema vise zivotarenja. Bukvalno. moras da radis i tada se postepeno otkrivaju realnosti i znanje o coveku. Tada iako si medju ljudima, ne delis vise uspavanost sa njima. Uglavnom tu gde se nalazis niko to ne primecuje. Za njih mozes biti obicna budala ili ludak, nece te razumeti. Nije ni vazno.