domingo, 28 de marzo de 2010

"Zakon Postojanja"



Pitati se i pitati direktna i prava pitanja izazivaju upravo bol i patnju i tu je momenat kada se suocavamo sa stvarima koje branimo.
Svi odbacuju osnovno u bivanju ovde a to je ljudsko pravo da postojimo. Nije potrebno braniti sebe, "biti ono sto jesi" nam niko ne moze
oduzeti ako mi to ne dozvolimo.
I to davanje prava drugima je uzrok bola dok se sa tom cinjenicom ne suocimo. To su ubedjenja koja smo
u trenutku prihvatili i to je bilo dovoljno da se udaljimo od sebe braneci se i zavaravati da tako mora da bude.
Kada se suocimo sa onim sto branimo.. pozitivno i negativno o sebi, koje podrzavamo, je ono sto nam ne dozvoljava da prodjemo
kroz iglenu ušicu. Razumevanjem i vidjenjem, preuzimamo prirodnu "odgovornost" za sve sto cinimo. Makar to bilo tako malo kao zrnce
peska, to je ono sto jesmo.
Tek tada, moguce je razumevanje i rad.
Do tada, sve je -misao- da razumemo i da nesto radimo.

sábado, 27 de marzo de 2010

Individualnost



Kada neko kaze da ima visa stanja Svesti ja ga obicno dobro ispitam pre nego sto kazem da razumem o cemu prica.
Moja uobicajena svakodnevna svest nije ista sa ljudima oko mene. Nesto sto ja percipiram drugi ne percipiraju i obratno.
Mnogo puta mi se desilo da ono sto je za mene bilo prosirenje svesti, za nekoga je to svakodnevno stanje svesti kojom se koristi,
a to znaci, da je njegovo prosirenje svesti za nekog treceg, uobicajeno funkcionisanje i ispoljavanje. Tako je sve to diskutabilno.
Percepcija je vezana za fizicko telo (telo, emocije i misli). Telo ima cula kroz koja dozivljavamo razlicite senzacije. Sto smo vise vezani za fizicko telo
i percipiranje kroz cula, svest je povrsna i mehanicna. Paznja je okrenuta spoljasnjim impulsima na koje reagujemo telesno-emotivno-mentalno.

Dok god se energija krece od muladare do manipure, memorija je linearna i vezana za fizicko telo preko cula. Fizicko telo je kao produkt uma koji
je odraz nivoa svesti. Sto vise boravimo u prve tri cakre, telo je vise u tenziji, i odraz je emocija i misli koje su karakteristicne za te cakre.
Tako se vec kod dece u osnovnoj skoli mogu videti oformljene karakteristike uma i svesti koji prave odredjenu fizionomiju i konstituciju tela.
Po tantri znamo da prvim trima nivoima svesti pripadaju odredjeni organi koji vremenom budu osteceni nepravilnim protokom energija, ili njihovom blokadom.
Blokade su programi koji nastaju na misaonoj osnovi, i koji su ubaceni energetski nosioci ponasanja. Ovi programi su svesno primljeni da bi smo se
uklopili u sredinu koja nas okruzuje. Oni nam koriste i imaju svoju svrhu u stvaranju identiteta.

Zanemarivanjem unutrasnjeg impulsa sustinske prirode,
koji je razlicit kod svakog od nas, taj spoljasnji identitet postane devijantan i izopacen. U Radu se uspostavlja ravnoteza izmedju
unutrasnjeg i spoljasnjeg identiteta. Spoljasnji identitet i unutrasnji identitet treba ponovo povezati. Ono sto razdeljuje svest
jesu programi koji blokiraju a koji su u suprotnosti sa nasom prirodom. Prihvatanjem pravila ponasanja mi se odvajamo od svoje sustine i to ostaje
kao pečatirano u fizickom telu. Telo postane odraz i karikatura nasih programa ponasanja.

Sto je svest oslobodjenija, visa, prosvetljenija ili kako
je vec nazivaju, to je i telo opustenije. Nemoguce je biti u povisenom stanju svesti a da je telo u tenziji ili grcu. Upravo oni delovi tela
koji su u grcu, bolu, tenziji, koji su bolesni, oni su nosioci memorije licnosti ili programa koji upravljaju ponasanjem. Sve je to odraz
stanja u kom se um nalazi. Ti programi nas i spustaju ili drze u razjedinjenosti od sebe. Prihvatanjem pravila, automatski nemamo odgovornost
za bilo sta i uvek su drugi krivi za situaciju u kojoj se nalazimo. Bilo da je to u vezi posla, porodici, ili sa prijateljima.
Ti centri kroz kojih se ispoljavaju programi, nema sansi da vibriraju drugacije ili suptilnije. Svest koja posmatra kroz programe percipira samo ono
sto pripada tom programu i zato i privlaci iste vibracije. Takva svest vidi samo ono sto je njoj poznato,
mada se uvek-Sada- odvijaju svi planovi postojanja.
U tome se sastoji pocetak rada. Zbog toga je bitan rad na telu...emocijama... mislima.

domingo, 14 de marzo de 2010

O Ničemu



"Da li nesto moze sluziti necemu? Cemu sluzi rasprava o nicemu? odgovor: Nicemu!.
Da li nesto sluzi necemu, i da li nista sluzi nicemu?
Sta je nista, i sta je to sto nicemu ne sluzi? Da li nesto moze nastati iz nicega? Ako je to nesto vecno i nikada nije nastalo iz nicega, odkud
ono tu? Ili zasto bi to nista napravilo uslugu necemu da uopste postane nesto?
Nista je ovde jednostavno i vulgarno odsustvo necega, "sveodsustvo" ono je samo po sebi nesto sto je nezamislivo da postoji na nacin na koji to nesto
postoji. Ovo je bilo lako, a sta cemo sa onim sto postoji? Kako je ono sto je nesto, uopste nesto?
Sta ga to cini takvim, je pogresno pitanje, jer bi dobili karakteristike necega do cega bi smo prvo morali da dodjemo, pa tek onda da ga okarakterisemo.
U suprotonom kupujemo macku u dzaku.
Ako to nesto uopste moze biti misljeno ono se mora odnositi na nesto, na nesto sto ili je emanacija ili sustina.
Ako za primer za paradoks uzmemo skupove, i manji skup u okviru nekog veceg skupa nazovemo Nesto, a onaj drugi Nista, (ne i obrnuto) dobijamo da
iz aspekta bilo kojeg od skupova ovaj drugi tu ne pripada. Sta bi bila sinteza? Verovatno treci skup ciji su Nista i Nesto podskupovi. Ovaj najveci
skup nije unija podskupova, vec zapravo novi skup. Ovo je Nesto, jer bi onda nastala dilema odakle ono uopste tu, vec Nistavilo koje ovde nije ono
"sveodsustvo", vec nesto blisko matematickoj apsolutnoj nuli.
Ako taj skup uopste moze da postoji on ne moze postojati na nacin na koji postoji njegov podskup Nista, vec on mora biti Nistavilo koje ponistava
dve nepostojece suprotnosti, iz toga nastaje tacka, koja nema ni delove, ni velicinu, jedino polozaj.
Imamo dakle nesto i duplo nista.
Besmisao koji obesmisljava dve suprotnosti radja upravo mogucnost SMISLA."
FR. I.M.A.D LVX

miércoles, 10 de marzo de 2010

Neki su ljudi sjajne zvezde


"Neki su ljudi sjajne zvezde, neki mutne... neke zvezde se bude ili radjaju, neke zvezde se gase...neke su se okamenile ili rasprsile (pa njihova svest pokusava da stvori gravitaciju putem koje bi se materija opet pokrenula ka stvaranju telesnosti zvezde) - neke zvezde se okrecu jedna oko druge, neke prolecu pored, neke dodju i odu...uhvate se u nekoj drugoj konstelaciji...I nema tu koga da se "krivi" za sta...
Svaka zvezda usmeri svoju putanju, oboji svoju svetlost...neke zvezde mogu da obitavaju zajedno, neke se "odbijaju".. sve je to Prirodno"...S.

lunes, 8 de marzo de 2010

Zivo znanje dolazi


"Vrijeme srcu oduzima mir. Zato ih je on oslobodio tame vremena i opet im vratio mir. Tek kada srce postane mirno i kroz to neutralno ono može uočiti stvarnost. Tada ono razumije što je istinska čovjekova zadaća - povratak izvoru, Bogu. Kada se to jednom dogodi, vrijeme tone u ništavilo. Preduvjet za taj mir jest spoznaja koju, reče urar, ne možemo doseći normalnim razumom, normalnim mišljenjem.
Živo znanje dolazi iz nas samih."
-gnosticka prica-"Urar"

domingo, 7 de marzo de 2010

Ispravnost Motiva



Zelja za razumevanjem i radom, kod mene, isla je iz motivacije da sakrijem jaz i besmisao smisla u besmislu .
Sve sto sam "razmevala" odradjivala bih, ali, sve je bilo lupanje glavom o zid.
Time sam sve vise sebe zatvarala i povecavala bol besmisla.

Pre neki dan, posmatrajuci mehanicnosti, sagledala sam taj deo uma iz kojeg dolaze odluke o radu, razumevanju i znanju.
I postalo mi je jasno da zelja za razbudjivanjem ne moze doci iz tog dela uma, gde vladaju mehanicnosti,
to je zamka u koju sam se uhvatila kao u paukovu mrezu.
Sve je to jacanje glupog, sebicnog, oholog ...egoizma, koji je kao ajkula napadao i hranio se slikom o sebi.
I uvidevsi praznocu igre,osetila sam olaksanje.

Zbog pogresnog motiva, trazenje usmerenja i grcevito hvatanje za postojanost i ispravnost,
vodile su me u izgubljenost i laznost koja se hranila sama sobom.

jueves, 4 de marzo de 2010

Prisutnost



....U pocetku, mi radimo sa paznjom ali i ne znamo sta radimo jer i ne znamo sto je paznja jer
niti vidimo, niti razumemo, niti imamo potrebnu volju zato sto nismo prisutni.
Nismo prisutni jer sve na sto se usmerimo, imamo objasnjenja i filtere kroz koje to razumevamo i zato ne razumemo.

Paznja koju imamo pre rada je ona ista paznja kojom krecemo u rad. Sada ona dobija preusmerenje koje odredimo odlukom, umesto da to rade uticaji izvana.
Tek tada kada smo sposobni da voljom odrzavamo paznju, onoliko koliko odredimo i kada odredimo, tek tada je takva paznja---- kolicina--- nase prisutnosti.
Bez napora nema razumevanja.
A razumevanjem smo prisutniji
Kada se Nenaporna Svesnost (sto je cilj rada na paznji), usmeri na nesto, to je onda Prisutnost, jer
je tada moguce posmatranje i razumevanje onoga na sto se usmeri, jer nema filtera koji ce obojiti vidjenje.
Onda kazemo da tu ima nekoga ko vidi, razume, zna. Prisutan je.

A ta ista Prisutnost kada je oslobodjena bilo koje spoljne akcije
ona je nenaporna, biva sama sobom dovoljna. Svesnost

lunes, 1 de marzo de 2010

Ključ za Svesnost



Paznja nije svesnost, ona je kljuc za postizanje Svesnosti.
Pažnja je životna energija koja je usmerena ka jednom objektu.
Uopšte pažnja tj. energija ljudi je veoma površna, nejasna, nemirna.
Kada se um smiri i usmeri, ona se moze uporediti sa laserskim zrakom.
U kom je pravcu usmerena pažnja, na tom mestu se odvija posmatranje.

Usmeravanjem paznje na Sebe, prelazi se u Svesnost.
Paznja je pokret, dok svesnost iskljucuje pokret.
Vežbanjem i čiščenjem pažnje, stvara se volja koja je alat za dalji rad sa pažnjom.

U početku rada sa pažnjom ukljucene su i pomešane identifikacije koje joj daju nijansu zakacenih proslih dogadjaja i zamucuju je.
Oslabljuju je, oduzimajći joj energiju, koju kada je pročistimo dobijamo Volju. Otkrivanjem svega gde smo identifikovani, posmatranjem, radimo na paznji, tu se ona se prociscava i paralelno sa tim procesom javlja se svesnost.
Sto je paznja čišća, moguća je koncentracija, i sve su bliži onaj ko posmatra i sta se posmatra. Tako da je to uzajamni proces gde se na kraju stapa posmatrac i posmatrano. To je prelazak i uskladjivanje vibracije sa suptilnijim nivoom percepcije.

Paznju čistimo sledećom vrstom dobijene energije a to je mogućnost donosenja odluke. Odluka podrazumeva svesnu akciju. Svesna Akcija je viši tip volje. Donosenje odluke prati upotreba stečene volje ...
To je pocetak. Samo rad donosi prave rezultate.