viernes, 30 de enero de 2009

Život

Nacin da se primi
je davanje,
Veruj u Život,
ne srami se Sebe
i napola si ... Svetlosno Bice
"Posmatrač"

Amazonit



AMAZONIT - Amazonit je kamen istine, časti, komunikacije, cjelovitosti i poštovanja. Povećava intuiciju, psihičku moć, kreativnost, intelekt i psihičke sposobnosti. Povezan je s grlenom čakrom i kao takav koristan u komunikaciji.
Stavlja u red fizičko i astralno tijelo. Smanjuje stres i donosi samopoštovanje. Može iscijeliti emocionalne nemire i traume. Općenito ima preventivno djelovanje na zdravlje, smanjuje srčane probleme, koristan je za mišiće, živčani sustav, zube zahvaćene propadanjem i osteoporozu.

Pojačava životnu snagu, daje dublji opuštajući san - odličan u spavaćoj sobi, smiruje živce i čisti od negativnih energija, poboljšava komunikaciju ljubavi i uklanja energetske blokade, pročišćava sve meridijane, pojačava muške kvalitete u osobi

miércoles, 28 de enero de 2009

Pravac-Zivot

Bilo je to kada sam radila u skoli kao nastavnik likovnog. Moji roditelji su bili ponosni na mene. Rodbina je isto bila nekako zadovoljna, smirena jer sam uspela u zivotu... zavrsila studije i nasla posao. Kao da su se veliki pritisak i briga sklonili iznad moje glave.. U to vreme, kada je sve bilo u harmoniji.. (posao je bio razonoda) sve je teklo samo po sebi, pocela sam da osecam da se zivot ugasio. Jednog trenutka, videla sam buducnost: u poslu, u gradu..videla sam smrt u tom nacinu zivota i ako odlucim, mogu sve da prekinem.. . Osetila sam da imam sansu i ako je propustim nikada je vise necu imati. Duboko sam osetila vapaj zivota. Gledala sam roditelje, kolege na poslu, prijatelje i donela odluku da odem. Odlucila sam se za zivot. Nista drugo mi nije bilo bitno. Bilo je polugodiste u skoli i javila sam da dajem otkaz. Svi su se sledili, niko nije hteo samnom da prica. Bilo je gore nego kada neko odjednom umre. Moja mama je htela da se ubije, tata me je mozda prvi put primetio u zivotu , medjutim snaga zivota u meni bila je tolika da sam ih samo mirno gledala i smeskala se. Znala sam da ce sve biti dobro. Mama se nece ubiti, tata ce me zaboraviti, a ja sam slobodna. Duboko sam bila sigurna da prvi put radim dobro za sebe, a to ne moze nikome skoditi. Familija je dolazila svakog dana da mi drzi pridike...medjutim zivotom kojim sam zracila unistilo bi vec njihovu drugu recenicu i otisli bi nemocni iz dvorista... Svi su bili duboko sokirani. Njihovi mali strahovi su bili uzdrmani. Niko mene nije video. Svi su bili suoceni sa sobom i svojim smrtno dosadnim "zivotom". Napustila sam, skolu, roditelje, rodbinu, prijatelje, grad... Zivot je pokazivao pravac... Otisla sam.

domingo, 25 de enero de 2009

Rasiri krila


Ako si vec resio da radis na sebi
Pusti, pobogu, to Sebe da radi.
Kad se probudis (jednom ,kad - tad...)
Umreces od smeha i punoce slavlja :
"Tamo" jeste ovde, "vreme" trajno "sad",
A tren se trenutka nikad ne ponavlja.
No - ne pokusavaj
Prosto: ostvari !
Istina je telo u odori lazi.
Ne pitaj mnogo.
Ne tumaraj.
U stvari,
Ovde je tragalac to sto se trazi.
izbrisan autor :-)

jueves, 22 de enero de 2009

NePristupacnost


Smatra se da nas pričanje o sebi čini pristupačnim i slabim,
dok nas učenje kako da budemo tihi ispunjava snagom.
Pravilo puta znanja je da preokrenete vaš sopstveni život
u nešto toliko nepredvidivo da čak ni vi lično ne znate šta će se desiti.
“Jedini način da se izbegne pritisak grupe je
napuštanje svih onih koji nas dobro poznaju.
Posle nekog vremena, mentalni zidovi koji nas zarobljavaju
postaće malo mekši i popustljiviji.
Tada se pojavljuju prave prilike za promenu
i mi možemo da preuzmemo kontrolu nad svojim životima.
“ Pod takvim uslovima,
okovi i misli drugih ljudi
više neće imati ni najmanji uticaj na nas
i mi se nećemo osećati obaveznim
da budemo ovakvi ili onakvi
niti da radimo bilo šta.
Tada naša čula neće imati nikakvih ograničenja.

(Torres)

miércoles, 21 de enero de 2009

Cekanje

Glas mora doći iz tebe,
a kad dodje,
učiniće da eksplodiraš
* * *
(anonimo)

viernes, 16 de enero de 2009

Sa Iskustvom ka sebi

Identifikujemo se sa necim da bismo dobili iskustvo. Ako bi stalno bili svesni svoje prave prirode ne bismo mogli da se identifikujemo i ne bi smo stekli iskustvo. Sa svesnoscu ne bi se javila zelja. Sa identifikacijom mi imamo zelje, koje nas vode u iskustvo. Kada smo ostvarili iskustvo, tada identifikacija prestaje, idemo dalje u nove identifikacije. Identifikacije se javljaju dok ne sakupimo dovoljno iskustava da bi smo prepoznali svoju pravu prirodu. Da bi smo to postigli prolazimo kroz tacku gde nema zelja. Samo tako se otkriva pravo bice. Medjutim to ponovo prepoznato spostvo, sada ima iskustvo i obogaceno je iskustvom prolaska kroz materiju, kroz dvojstvo gde su identifikacije bile neophodne. To ponovno vracanje izvoru bi bilo kao kada se frekvencija vrati na prvobitnu frekvenciju. Znaci postoji zivot, onaj isti kao kada smo rodjeni, plus iskustvo kroz materiju. Ljudi koji zive ceo zivot u identifikacijama i nikada se ne zapitaju ko su oni u stvari, pretvaraju se u stare ljude, vidimo iskustvo a i zivot, od kojeg je ostala samo kapljica. I to je u redu zato sto njihova dusa mora da prodje jos bezbroj identifikacija radjanja, smrti, raznoraznih zelja da bi se u jednom trenutku prepoznalo kao bozansko.

lunes, 12 de enero de 2009

"Ti si drugi Ja"

Iskustvo sebe moze se opisati. Skoro svi koji su imali iskustvo sebe, pricaju o tome.
Ako ga ne ispricas ili ne napises, gubi vrednost.
Ljudi koji nisu imali iskustvo sebe, ne mogu da shvate ono sto procitaju.
Prepoznaju samo oni koji imaju to iskustvo, njime ga i prepoznaju.
Ostali, osete oslobodjenu zivotnu energiju bica i tada obozavaju "njega", svojim divljenjem i obozavanjem i drze ga ovde, u umu .
Postoje uputstva za spoznavanje sebe koja, stara cak i po nekoliko hiljada godina mogu da posluze i danas. Kako se smiruje um. Medjutim ona imaju svrhu samo ljudima koji su to iskustvo sebe imali.
Citanjem tih uputstava moze se samo oziveti vec poznato i dozivljeno iskustvo. Znaci sluzi onima koji su vise puta imali iskustva sebe ali zbog jos postojecih vezanosti, neosvestenosti, jos uvek se vracaju umu. Um je razdvojenost sa sobom.
Svako "iskustvo sebe" ima svoj specifican i jedinstven stil. Svako ima "razdvojenost" od sebe po jedinstvenom zivotnom iskustvu. Zivotna prica. Mi smo konstantno u umu protiv sebe. Kada izadjemo iz uma, dozivimo jedinstvo,
jedno bice... Ono sto indijanci kazu: Ti si drugi Ja...

jueves, 1 de enero de 2009

Posmatrac ili onaj koji "vidi"

Sve je energija. Ceo kosmos vibrira. Sve je svetlost.
Ne mogu reci sta sam ili ko sam
ali koristim jednu sicusnu tackicu svetlosti kojom percipiram.
Ta tackica ima izuzetnu osetljivost.
Ona se krece tamo gde je moja paznja tako da uskladjuje svoju vibraciju sa objektom.
To je percepcija.
Postoji svet koji mi je objasnjen od drustva, serviran od roditelja, dobila sam i ime i
tu se moja tacka ugnjezdila. Identifikacija.. To znaci da ja percipiram samo objasnjeni svet.
To je poznati svet koji delim sa okolinom.
Odnosno svi zajedno delimo objasnjenja o sebi i o svetu.
Tacka percepcije je "poznatim" konceptima zarobljena.
Navike nastaju ponavljanjem.Secam se kako me je to ponavljanje na neki nacin uzasno bolelo.
Nastala je razdvojenost. Ja i drugi. Dobro i lose.
Um.
Patnja.
U svakom trenutku sam "protiv" sebe ili sam "za".
Moram biti savrsena a vec sledeceg trenutka pogresim i jaz se povecava.
Neprekidno kretanje izmedju idealizacije sebe i nemogucnosti da to budem.
Zelja da budem savrsena nastala je kada sam bila pobedjena. Pobedjena od nekoga ko je isto tako bio pobedjen i tako se prenosi kao zaraza.
Kada se uspostavi veza izmedju savrsene i nesavrsene mene,
izlazi se iz zacaranog kruga uma, koji sve drzi pod svojom kontrolom.
Ta tacka percepcije kada se fokusira na sebe, percipirace sebe. Odnosno vibrira svojom vibracijom koja je vibracija jedne ogromne inteligentne ljubavi
kojom je ispunjen citav univerzum.
Sebe vidi sebe, svesnost svesna sebe.
Percepcija percepcije...

Intuicija

Ponekad osetim jaku intuiciju pri donosenju odluka.
Slusam unutrasnji osecaj, glas. Nema dileme.
Tada, sve tece!
A drugi put, dajem sve od sebe, najbolje sto mogu, ali,
nesvesno se upletu koncepti "dobrog"-"loseg",
"ispravnog"-"pogresnog" i sva snaga se raspline i
pretvori u slabost.
Razdvojim se.
Tada odgovore trazim oko sebe.
Postajem otvorena za razne uticaje,
trazim savete, misljenja... i ne znajuci
zbog cega sam izgubila "povezanost".
Jedan od nacina da ne ostanem "ulovljena"
u stanju razdvojenosti je,
da se okrenem Intuiciji i da joj dozvolim
da poveze niti poverenja u ucenju iz
kako dobrih tako i losih iskustava
:--)