sábado, 27 de marzo de 2010

Individualnost



Kada neko kaze da ima visa stanja Svesti ja ga obicno dobro ispitam pre nego sto kazem da razumem o cemu prica.
Moja uobicajena svakodnevna svest nije ista sa ljudima oko mene. Nesto sto ja percipiram drugi ne percipiraju i obratno.
Mnogo puta mi se desilo da ono sto je za mene bilo prosirenje svesti, za nekoga je to svakodnevno stanje svesti kojom se koristi,
a to znaci, da je njegovo prosirenje svesti za nekog treceg, uobicajeno funkcionisanje i ispoljavanje. Tako je sve to diskutabilno.
Percepcija je vezana za fizicko telo (telo, emocije i misli). Telo ima cula kroz koja dozivljavamo razlicite senzacije. Sto smo vise vezani za fizicko telo
i percipiranje kroz cula, svest je povrsna i mehanicna. Paznja je okrenuta spoljasnjim impulsima na koje reagujemo telesno-emotivno-mentalno.

Dok god se energija krece od muladare do manipure, memorija je linearna i vezana za fizicko telo preko cula. Fizicko telo je kao produkt uma koji
je odraz nivoa svesti. Sto vise boravimo u prve tri cakre, telo je vise u tenziji, i odraz je emocija i misli koje su karakteristicne za te cakre.
Tako se vec kod dece u osnovnoj skoli mogu videti oformljene karakteristike uma i svesti koji prave odredjenu fizionomiju i konstituciju tela.
Po tantri znamo da prvim trima nivoima svesti pripadaju odredjeni organi koji vremenom budu osteceni nepravilnim protokom energija, ili njihovom blokadom.
Blokade su programi koji nastaju na misaonoj osnovi, i koji su ubaceni energetski nosioci ponasanja. Ovi programi su svesno primljeni da bi smo se
uklopili u sredinu koja nas okruzuje. Oni nam koriste i imaju svoju svrhu u stvaranju identiteta.

Zanemarivanjem unutrasnjeg impulsa sustinske prirode,
koji je razlicit kod svakog od nas, taj spoljasnji identitet postane devijantan i izopacen. U Radu se uspostavlja ravnoteza izmedju
unutrasnjeg i spoljasnjeg identiteta. Spoljasnji identitet i unutrasnji identitet treba ponovo povezati. Ono sto razdeljuje svest
jesu programi koji blokiraju a koji su u suprotnosti sa nasom prirodom. Prihvatanjem pravila ponasanja mi se odvajamo od svoje sustine i to ostaje
kao pečatirano u fizickom telu. Telo postane odraz i karikatura nasih programa ponasanja.

Sto je svest oslobodjenija, visa, prosvetljenija ili kako
je vec nazivaju, to je i telo opustenije. Nemoguce je biti u povisenom stanju svesti a da je telo u tenziji ili grcu. Upravo oni delovi tela
koji su u grcu, bolu, tenziji, koji su bolesni, oni su nosioci memorije licnosti ili programa koji upravljaju ponasanjem. Sve je to odraz
stanja u kom se um nalazi. Ti programi nas i spustaju ili drze u razjedinjenosti od sebe. Prihvatanjem pravila, automatski nemamo odgovornost
za bilo sta i uvek su drugi krivi za situaciju u kojoj se nalazimo. Bilo da je to u vezi posla, porodici, ili sa prijateljima.
Ti centri kroz kojih se ispoljavaju programi, nema sansi da vibriraju drugacije ili suptilnije. Svest koja posmatra kroz programe percipira samo ono
sto pripada tom programu i zato i privlaci iste vibracije. Takva svest vidi samo ono sto je njoj poznato,
mada se uvek-Sada- odvijaju svi planovi postojanja.
U tome se sastoji pocetak rada. Zbog toga je bitan rad na telu...emocijama... mislima.

1 comentario:

ivana dijo...

zanimljiv tekst